Moda iz osamdesetih i devedesetih se u prethodnih nekoliko sezona vratila na velika vrata. Zendaya i druge it djevojke utrkuju se koja će izvući što originalniji primjerak iz modnih arhiva. Zbog toga ulice ponekad izgledaju kao pokvarena vremenska mašina u kojoj se miješaju trendovi iz posljednje dvije decenije prošlog vijeka.
A ono što su arhive velikih modnih kuća za slavne i poznate, to su nama ostalima stari ormari naših majki, tetaka, kuma, prijateljica; buvljaci ili second hand radnje. Dok preturamo po starim komadima, očit je njihov kvalitet, i kada su u pitanju materijali i kada je riječ o izradi. U doba brze mode, svaki put kada pronađemo solidan vintidž komad odjeće izgleda kao da smo osvojile malu nagradu, žargonski rečeno uhvatile smo dobar „ulov“.
Kada se pogleda iz naše perspektive, u ovim trendovima ima duboke ironije. Osamdesete – decenija najveće otvorenosti socijalističke Jugoslavije, decenija je u kojoj su počeli klicati nacionalizmi i pojavljivati se ideje o povratku kapitalizma. Devedesete – jedna od najtežih decenija za naše prostore, kada je u ratnom nasilju stradalo sve od gradova, ekonomije, do ljudskih života. Posljedice ove decenije nažalost živimo do danas. Vidi se to u nebrizi većine država nastalih na tlu Jugoslavije za standard života, za unapređenje infrastrukture, u krajnjem, za očuvanje prirodnih resursa.
Ironično je, zato što modni trendovi koji dolaze sa globalnog Zapada pronalaze put do nas umotani u nostalgični ton, koji se ne može tako lako „prevesti“ bez većeg zanemarivanja specifičnog regionalnog konteksta. Srećom, u kulturnom polju ima figura i pokreta koji nam mogu biti inspiracija čak i iz ove dvije za nas toliko kontrastne decenije. To su one figure koje su osamdesetih donosile nove ideje, a devedesetih koristile svoju umjetnost i vidljivost u javnosti da dosljedno zagovaraju mir, onda kada je većina bila opijena ratnim pokličima.
Štefica je ponovo u modi
Savremena književnost ne funkcioniše mnogo drugačije nego modno tržište. Postoje dominantni trendovi, žanrovska književnost za različite književne ukuse, promocije knjiga i sezonsko plasiranje na sajmovima knjiga. Kako su prethodnu deceniju obilježile književnice, koje su konačno počele da dobijaju ne samo podršku šire publike (koju su već odavno osvojile) već i priznanja književnih krugova, to je dovelo do ponovnog otkrivanja nepravedno zaboravljene književnosti koju su pisale žene iz prošlih epoha.
Kada su se razgrnule stare bibiloteke, pronađeno je mnogo dobrih književnih „ulova“ – dobro skrojenih, kvalitetno napisanih. Tako je na polici (post)jugoslovenske književnosti dugo vremena skupljao prašinu i roman Dubravke Ugrešić Štefica Cvek u raljama života, prvi put objavljen 1981. godine. Možda bi se poneko od starijih sjetio humorističnih inserata iz filma Rajka Grlića rađenog po ovom romanu iz 1984. Što je još i veća šteta, jer ova ekranizacija svojom ultimativnom banalnošću potvrđuje predrasudu kako su književni predlošci bolji od filmskih adaptacija.
Štefica Cvek obična je djevojka. Tipkačica od dvadeset pet godina koja živi sa tetkom, ponekad pati od depresije, kada nema sreće u ljubavi tugu liječi hranom. U potrazi za gospodinom pravim, ona traži savjete od svojih različitih drugarica – neke su otvorenije, neke su se udavale više puta, neke su takođe iskusile depresiju. Štefica Cvek je jugoslovenska i socijalistička, malo manje glamurozna, preteča Carrie Bradshaw.
Ipak, nije sve toliko jednostavno. Dubravka Ugešić je roman napisala u formatu pačvorka, i iskrojila ga po uzoru mustri za šivenje. Zato nam se u romanu obraća sama autorka, koja nam objašnjava njegov „kroj“, daje nam uputstva kako da ga čitalački „prekrojimo“. Ulogu u romanu dobija ne samo autorka, već i njena majka i prijateljice koje smišljaju alternativne krajeve Šteficine priče. Kao što Štefica ima svoje žensko društvo, tako i autorka u priču uvodi svoje.
Stoga Štefica Cvek u raljama života nije običan „ljubić“, već u postmodernističkom maniru napisan roman o tome kako se „kroji“ ljubavni roman. Dubravka Ugrešić je uzela jedan prezren žanr, koji je paušalno karakterisan kao plitak, namijenjen običnim ženama, rašila ga, prekrojila ga, ujedno brišući razliku između „ozbiljne“, „visoke“ muške književnosti i „trivijalne“ ženske.
Tekst tako podriva žanrovske matrice nerealnih ljubavnih priča, kako bi na njihovo mjesto došao „ljubić“ za sve nas obične žene, koje smo često usamljene, koje ćaskamo sa drugaricama, međusobno se podržavamo, i umjesto velikih narativa tražimo opipljivu pravu ljubav. Zato Štefica nije karikatura, autorka je nikad ne ismijava, već je oslobađa od klišea koji joj se društveno nameću – kako da izgleda, šta da (ne) jede, kako da se ponaša u društvu muškarca. Uz to ne propuštajući dobru priliku da duhovito prokaže više tipova klasičnih muških „zavodnika“.
Lisičinim tragom
Tik pred početak raspada Jugoslavije, Dubravka Ugrešić je objavila roman Forsiranje romana reke (1988). Bio je to još jedan postmodernistički tekst, i prvi roman koji je napisala žena ovjenčan Nagradom kritike za roman godine, poznatijom kao NIN-ova nagrada. Prvi put u trideset trećoj godini dodjeljivanja, ovo priznanje je dobila književnica, neslavan rekord koji će NIN nastaviti sve do prije neku godinu. Tek nekoliko književnica je do danas dobilo ovo priznanje. Toliko visok je bio tzv. stakleni plafon koji je probila Dubravka Ugrešić.
Zbog principijelnog antinacionalističkog stava tokom devedesetih, bila je u grupi žena koju su konzervativni hrvatski mediji onog vremena proglasili „vješticama iz Rija“. Nakon ogromne hajke bila je prinuđena da izbjegne u Holandiju. Ipak, do kraja života je ostala dijelom ovdašnje književnosti i pisala je o ovdašnjim temama. Sedamnaestog marta prošle godine preminula je u Holandiji.
Posljednji roman Dubravke Ugrešić Lisica posvećen je „lisicama“ u književnosti, onim autorkama i autorima koji su višestruki, raznovrsni, za razliku od „ježeva“ koji se vode jednom idejom (podjela koju je osmislio Isaiah Berlin). To je roman napisan u čast književnica, čitateljki, lektorki, bibliotekarki, i priča u kojoj one nisu na književnim marginama već su junakinje.
Lisica se završava jednom od najstilizovanijih scena savremene postjugoslovenske književnosti. Pripovjedačica odlazi u mrak, kao figura mudre starice kojoj mjesečina obasjava put. Za njom ostaje mlada književnica koja je posmatra: „i dok se polako udaljava, oko njezinih nogu, navirući odnekud iz tame, uvijaju se lisičice. I gle, ima ih sve više, roje se, oblikujući kraljevski šlep bakarne boje, sve dok i šlep i staricu ne proguta tama.“
Ali i ovu simbolički nabijenu scenu u kojoj poput lisičje kraljice odlazi u noć, naratorka završava konstatacijom kako se osjeća dobro, kao da je „ulovila kakav plijen“, iako sluti da joj honorar za učešće na događaju neće biti isplaćen. Ironijskim otklonom se visokosimbolična scena kontrastira sa konkretnim materijalnim uslovima u kojima žive često slabo ili nikako plaćene književnice.
Iz Šteficine pelerine
Štefica je svoj četrdeseti rođendan 2021. godine dočekivala i dalje pomalo skrajnuta. Istina, bilo je nekih njenih reizdanja, pa se nije mogla požaliti da je skroz zaboravljena. A onda su došle neke nove generacije čitateljki, kao što je kolektiv Pobunjenih čitateljki, koji je pokrenuo regionalni književni izbor po njenom imenu, uz saglasnost Dubravke Ugrešić. U izbor ulaze knjige različitih žanrova koje nastaju na jezicima naše regije. Osmišljen je tako da ne bude kompetitivnog karaktera, što znači da se ne nagrađuje samo jedna knjiga, već dva kruga žirija predlažu nekoliko knjiga koje su svojom orignalnošću, angažmanom i feminističkim pristupom obilježile godinu za nama. Tako, u petoj deceniji, Štefica Cvek ima novu ulogu. Ona više nije samo junakinja jednog romana, iz njene pelerine sada izlaze nove književne generacije.
Rušenje žanrovskih granica, uvođenje ženske perspektive i stavljanje u središte junakinja, sve su to postupci koji se mogu naći i u savremenoj književnosti sa naših prostora. Ako zamislimo taj korpus kao „ženski kontinent“ (sintagmu koju koristi istraživačica Tijana Matijević, inspirisana knjigom Judite Šalgo Put u Birobidžan), onda je arhipelag Dubravke Ugrešić nesporno jedan od većih unutar tog kontinenta.
Aktuelni laureati izbora „Štefica Cvek“ za 2023. godinu
Ana Avramovska, Vodena tijela (roman, Паблишер, 2022.)
Dunja Matić, Mirovanje (roman, V.B.Z., 2022.)
Maja Solar, A htela sam (zbirka poezije, Enklava, 2022.)
Olja Savičević Ivančević, Ljeta s Marijom (roman, Fraktura, 2022.)
Selma Asotić, Reci vatra (zbirka poezije, Buybook, 2022.)
Stefan Alijević, Noćni autobus (zbirka priča, Или-Или, 2022.)
Želimir Periš, Gracija od čempresa (zbirka priča, OceanMore, 2022.)
———————-
Širi spisak knjiga u ovogodišnjem izboru „Štefica Cvek“
U drugi krug izbora „Štefica Cvek“ za 2024. ulazi ukupno 27 knjiga:
Petar Andonovski, Не кажувам (Polica, roman)
Marija Andrijašević, Temeljenje kuće (Fraktura, zbirka poezije)
Jelena Anđelovska, Kuća se nije mrdnula (Partizanska knjiga, zbirka poezije)
Tamara Bilankov, Iz kuće po kojoj pada kiša (Jesenski i Turk, zbirka priča)
Lidija Deduš, ja se zovem lidija deduš (Fraktura, zbirka poezije)
Kalia Dimitrova, Во хаосот радост (samoizdata, zbirka poezije)
Lidija Dimkovska, Единствен матичен број (Izdavački centar TRI, roman)
Mihaela Gašpar, Premještanje snova (Fraktura, roman)
Igor Ivko, Početnici (Disput, roman)
Amila Kahrović Posavljak, Škriptaji kože (Buybook, roman)
Hana Korneti, Илина и шумските тролови (Ili-ili, roman za decu)
Suzana Kos, Dante (Meandar Media, zbirka poezije)
Andrijana Kos Lajtman, Dani kositra i jeke (Hrvatsko društvo pisaca, zbirka poezije)
Bojan Krivokapić, Vila Fazanka (Arete, roman)
Ivana Maksić, Vejavica (Futura publikacije Novi Sad / Nojzac, zbirka poezije)
Marija Marković, Habia Rubica (Raštan izdavaštvo, zbirka priča)
Jelena Miholjević, Taj glas (Petrine knjige, zbirka poezije)
Nataša Nelević, Mali roman o blatu (Nova knjiga / Kosmos, roman)
Sibila Petlevski, Točka poraza (Sandorf, roman)
Igor Raiden, Издигнување (Templum, roman)
Tijana Rakočević, Intimus (Fokalizator, zbirka priča)
Eva Simčić, Četiri lakta unutra (V.B.Z., roman)
Gaja Smilevska, Скрши што судбината гради (Flip Book Books, strip novela)
Tea Tulić, Strvinari starog svijeta (Oceanmore, roman)
Martina Vidaić, Grad: konstrukcija (V.B.Z., zbirka poezije)
Jana Adamović Yana, Iva Atoski, Selena Danilović, Jelena Đorđević, Lea Embeli, Ivana Filipović, Danica Jevđović, Miljana Mihajlović, Ana Milojković Omi, Ana Petrović, Dragana Radanović, Kod kuće (Besna kobila, strip)
Lejla Kalamujić, Adisa Bašić, Tamara Zablocki, Nikolina Todorović, Selma Asotić, Sabina Fidahić, Lamija Milišić, Bjanka Alajbegović, Enes Kurtović, Lamija Begagić, Lamija Grebo, Zoran Čatić, Emir Zametica, Boriša Mraović, Ferida Duraković, Žene BiH za djecu – Ilustrovano putovanje s izuzetnim ženama iz prošlosti (Sarajevski otvoreni centar, knjiga za djecu)
Finalni izbor “Štefice Cvek” za 2024. godinu biće proglašen u septembru, na Festivalu ženske umjetnosti i aktivizma PitchWise u Sarajevu.
***
Ovaj tekst originalno je objavljen Vogue Adria (septembra 2024). Sve tekstove koje smo pisale za Vogue Adria pogledajte klikom na tag dole, ili ovde.