Feministička i queer literatura nastaje u zajednicama koje najčešće posmatramo iz ugla društva koje i dalje ne prihvata slobodni izbor partnera i partnerki, društva koje propisuje kako svaki rod treba da se ponaša, šta da radi i koga da voli. Ali ove književnosti nisu samo priče namijenjene jednoj zajednici i određenoj društvenoj grupi. To je književnost koja se tiče svih nas. Literatura koja govori o oslobađanju tijela od stega, paralelno tematizujući sve više zabrinjavajući nedostatak zdravstvene zaštite. To su priče o materijalnoj ugroženosti u doba nestabilnih radnih (ne)uslova, ekstremne inflacije i sve većeg siromaštva. Pisanje koje u jednom koraku čini skok od ličnog do „planetarnog gubitka“, jer našu ljudsku zajednicu svih boja vidi kao kontinuitet s prirodom, ne kao jedinke izolovane između sebe i u odnosu na okruženje. Književnost koja zna da nijedan, i nijedna, nije slobodan dok nismo svi slobodni.
„Neprestano pjevati, makar i od muke“
Rušenje četiri zida: Antologija regionalne queer poezije koju su priredili pjesnici mlađe generacije Denis Ćosić i Đorđe Simić njeguje široku uključivost, obuhvatajući pjesnike i pjesnikinje iz svih bivših jugoslovenskih republika. Antologija svjesno zastupa „pionire“ odnosno pjesnike/inje koji su objavili prva djela queer tematike „i tako započeli proces rasvjetljavanja do tada društveno prešućivanih i tabuiziranih iskustava LGBTIQ+ zajednice“. Ipak, naglasak je na mlađoj generaciji, i to u toj mjeri da antologija funkcionira i kao neformalni pregled milenijalskog queer pisma, s jasnom ohrabrujućom gestom ka onima koji su se tek pojavili na sceni, ponekad čak i bez objavljene knjige.
Ukupno 33 pjesnika i pjesnikinje ispisuju ovdje svoja intimna iskustva i preživljavanja, svjedočanstva o životu u svijetu koji postaje sve isključiviji i konzervativniji, poneku protestnu koračnicu s prstohvatom egzistencijalističke melanholije, ali i strpljivu izgradnju zajednice i nade, kao što kaže dio stiha Kalije Dimitrove u podnaslovu. Međutim, najintrigantniji aspekt ove zbirke jeste to što ju je moguće čitati i kao antologiju vrlo uzbudljive i inovativne ljubavne poezije, budući da najmanje dvije trećine zbirke obuhvataju upravo pjesme te vrste. Funkcionirajući kao, riječima urednika Ćosića, „orijentir“ za sve one koje zanimaju queer poetike, možda ova knjiga može poslužiti i kao nadahnuće istraživačima ljubavne poezije, uz sugestiju da se nježnost i žudnja danas najuzbudljivije ispisuju upravo u queer ključu!
„Nisam korisna svojoj naciji“
Antologija Queer Balkan u izdanju zagrebačke Udruge za promicanje kulture Booksa, koju su uredile Lara Mitraković i Ivana Dražić, izdvaja se u ovom izboru po minucioznom konceptu i originalnom dizajnu (o čemu svjedoči i to što je proglašena jednom od najljepše dizajniranih knjiga u Hrvatskoj tokom prošle godine). Opseg je proširen – ne govorimo više o jugoslovenskoj regiji, nego o kompletnom Balkanu, gdje se uključuju i Albanija, Rumunija, Bugarska i Grčka (Hrvatska je ovog puta preskočena zbog prethodnog izdanja, koje se fokusiralo na domaće autore/ice). Osim ispreplitanja estetskih aspekata queer književnosti Balkana sa aktivističkim i političkim, urednicama ove zbirke bilo je važno i da pokažu i njenu „tematsku šarolikost i perspektive koje nužno uključuju ne samo LGBTIQ+, nego i onu širu feminističku, klasnu, ekološku, antikapitalističku perspektivu“.
Ono što je posebno zanimljivo jeste što su urednice odlučile da antologija uključuje sve književne rodove, pa ćete osim poezije u njoj pronaći i kratke priče, te odlomke iz drama i romana. Ako moramo izdvojiti neke autore iz ove zbirke, neka to budu oni koji se tako rijetko prevode na zajednički jezik; recimo, fantastična Nora Ugron (Rumunija), čije pjesme variraju od najnježnijih tonova radikalne ljubavi preko ekofeminističkih lezbejskih spjevova do borbenih pokliča za slobodu Palestine. Ili, primjerice, antiromantizam Noe Tinsel (Grčka), koji svojim sirovim a preciznim izrazom zorno osvjetljava kako je život queer osoba uvijek temeljen na pobuni i borbi – ponekad sa sobom, a mnogo češće sa nenaklonjenim svijetom, sažeto u stihu koji smo posudile za podnaslov.
„Poezija je za mene uvijek bilo mjesto otpora“
Tela i jezici u pokretu: savremena ženska poezija u postjugoslovenskim pesničkim kulturama antologija je koju je pripredila Dubravka Đurić, objavljena u izdavačkoj kući [Re]konekcija iz Novog Sada. Antologija u punom značenju te riječi obuhvata četrdeset autorki iz regiona. One su grupisane po državama (navedenim po abecednom redu), i poređane po godištu, kako bi se izbjegla hijerarhizacija među njima. U pitanju je knjiga izuzetnog bogatstva perspektiva i umjetničkih glasova, stilova i poetika.
I dalje se u javnosti može čuti kako žene „ne pišu“, ili barem ne toliko često kao muškarci. Ovakve antologije tu predrasudu u potpunosti opovrgavaju. Pjesnikinje sa naših prostora kroz mnogostruke poetske formate ispisuju oslobođenje od stega tijela u patrijarhatu, od očekivanja sredine da ispunjavaju propisane uloge, da obavljaju rad njege i brige bez ikakvog vrednovanja. Uz pjesme koje su ušle u izbor uvršteni su i kratki autopoetski segmenti, kao što je dio citata Marije Andrijašević u podnaslovu. Na taj način dodatno upoznajemo autorke, njihov put i pristup umjetničkom stvaralaštvu.
***
Ovaj tekst originalno je objavljen u Vogue Adria (april 2025). Sve tekstove koje smo pisale za Vogue Adria pogledajte klikom na tag dole, ili ovde.